NAJLUĐI SLUČAJ U 2024.!
6 godina boli u oba koljena riješeno u jednom tretmanu. P-DTR ludilo.
Uzrok bolova bilo je davljenje u vrtiću koje je klijent imao kao dijete.
U nastavku donosimo prikaz slučaja iz prakse i način razmišljanja u kontekstu P-DTR metode.
Prikaz slučaja
U anamnezi klijent nije prijavio nikakve ozljede poput operacija, padova, fraktura i sl. – kada se to desi, uvijek je zanimljivo tražiti problem. Naime, kada osoba ima bolove duže od 6 mjeseci, gotovo nikad nije problem na mjestu bolova, već je to samo simptomatsko mjesto – kompenzacija tijela na nešto.
Terapije vježbanja, masiranja, tableta, uložaka, opuštanja mišićno-tetivnog kompleksa nisu dale rezultate upravo zato što sam i napisao malo poviše u tekstu – uzrok problema nisu koljena.
Kada u P-DTR tehnici tražimo uzrok problema, testiramo mišiće te gledamo kakva im je neurološka funkcija te što ju mijenja.
Mozak kao kompenzaciju napravi (laički rečeno) da su neki mišići “ugašeni”, dok drugi imaju konstantnu potrebu za radom – “prenapeti”. Normalna funkcija bila bi da se mišić na testu može i paliti i gasiti – kao auto. Kroz P-DTR gledamo funkciju tijela oko određene regije putem mišićnog testiranja.
Tako i ovdje…
Testirao sam oba rectusa femorisa i oboje su bili hipertoni (prenapeti) na testu. Dalje sam testirao trbušne mišiće rectus abdominis koji su također bili hipertoni (prenapeti). Dalje nisam ni išao sa testiranjem, ovo mi je bilo dovoljno da dobijem dojam što se dešava.
Prilikom testiranja, ako se ostali dijelovi tijela počnu “micati” na neki suptilan način ili više očitiji – tamo bi moglo biti rješenje. U P-DTR svijetu ovo se uči na posebnom seminaru van samog tečaja. Visual Diagnostics bilo bi ime seminara – poanta je u tome da i vizualnim putem možemo vidjeti kako se tijelo adaptiralo na određenu ozljedu.
U ovom slučaju, na test kvadricepsa cijelo područje pod bradom (hyoid i okolna muskulatura) počelo je kompenzirati – treskanje i micanje tog dijela kako bih testirao mišiće koljena.
Vidimo i po gore prikazanim slikama anteriornih linija da i drugi sustavi u tijelu, van neurologije, nalaze konekcije (fascijalni pristup) između mišića glave i vrata sa koljenima – što sam i ja ovdje pronašao kroz P-DTR testiranje.
Moje pitanje je tada bilo:
“Da li se išta ikad desilo s grkljanom i tim dijelom?”
Mama je ostala u čudu i rekla:
“Isuse da, kako znaš… Imao je gušenje u vrtiću i par dana nije mogao jesti ništa kruto jer bi ga smetalo.”
Bingo!
Našao sam Paccini (receptor) na jednom od mišića koji sudjeluju u gutanju kao top prioritet osjetljivosti na grkljanu (začudilo me da je bitniji od hyoida). Uz Paccini imali smo još par korekcija – i to je bilo to.
Bezbolno koljeno, trčanje, čučanje i još mnogo toga.
